„U Srbiji samo 11 odsto ima završen fakultet i još svega pet odsto je sa završenom višom školom, što je znatno manje nego u drugim evropskim zemljama“, vajka se profesor Baucal. Ostavimo po strani što profesor potom nastavlja da se žali da baš ti, fakultetski obrazovani, ne mogu da nadju zadovoljavajuće poslove u Srbiji. Šta bi se stvarno desilo kad bi u Srbiji 30% ljudi završilo fakultet. Ili, da stvar bude još jasnija, 85%? Koliko bi takva fakultetska diploma vredela?
O tome ne moramo mnogo da filozofiramo jer su već neka društva na Zapadu prošla kroz taj proces. Pre oko šezdeset godina, Amerikanci su bili tu negde otprilike gde smo mi sada - oko 10% ljudi je imalo završen fakultet. Sada ih ima skoro 40%. Naravno, sada ima i daleko više magistara i doktora nauka. Mnogo više ljudi je završilo i srednju školu. U paraleli sa tim, studentski krediti se mere u bilionima dolara, a prosečne godine sklapanja braka i radjanja prvog deteta su se pomerile 6-8 godina, na blizu 30. Fakultetska diploma se danas očekuje od sekretarica, tehničke podrške, bejbisiterki. Odnosno:
Preovladjujuća sitaucija na američkom tržištu radne snage, kao i u većini razvijenih zemalja, je da prosečan zaposleni ili kandidat za posao imaju više obrazovanja nego što njihov posao zahteva.
Neko je seo i napravio grafik koeficijenta inteligencije ljudi različitih nivoa obrazovanja od 1960-2020. Evo kako to izgleda:
(Izvor na prethodnom linku).
Prosečna fakultetski obrazovana osoba u SAD danas ima IQ kao neko ko pre šezdeset godina završio samo srednju školu. Nije, naravno, sve u IQ-u. Naravno da može da se radi i zaradi i bude koristan i produktivan bez neke velike genijalnosti i da su razne druge osobine, veštine i znanja jednako korisne kao i inteligencija i znanja iz knjiga.
Ali ovde se upravo o tome i radi. Baš zbog toga ne treba da podvrgavamo celu populaciju sticanju akademskih znanja, ili pak razvodnjavanju tih akademskih znanja da bi više ljudi moglo da se pravi da su ih stekli i da zamaše nekakvim papirom. Sve što se time postiže je da, oni koji bi nekad stali na fakultetu sada idu na masterse i doktorate. Ista meta, isto odstojanje, ali uz mnogo utrošenog vremena i novca.
I, to nije kraj. Dugo školovanje i nominalno visoke diplome stvaraju nerealna očekivanja pa i aroganciju. Ljudi sa fakultetima su nezadovoljni jer odgovaraju na telefon; oni sa doktoratima jer se bave excel tabelama. Čini im se da, posle toliko godina školovanja, zaslužuju više. Broj prestižnih poslova i elitnih pozicija u društvu se nije promenio, ali broj aspiranata na njih jeste. Povećava se broj nezadovoljnika i agitatora, a time i nestabilnost i polarizacija u društvu.
Ne tako davno u Srbiji je 5% ljudi imalo završen fakultet. Sada smo i mi krenuli tim putem uvećavanja broja diploma. Zaista treba pratiti šta se dešava na Zapadu, ali pažljivo, a ne podrazumevati da treba da popravljamo naše brojke bez razumevanja posledica kojima one vode.